„Sve što činite neka bude u ljubavi“ 1 Kor 16,14 ###
napredno pretraživanje



#
#
 
, 2017-09-07

„Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj!“ Ove riječi proroka Izaije koje smo čuli u prvom čitanju, naš slavljenik don Ante-don Tonćo izabrao je prije četrdset godina za moto svoje mlade mise koju je slavio u nedjelju 31. srpnja 1977. god. u Cimu na Smrčenjacima. Riječi su to pune nade i pouzdanja u Boga, riječi koje ulijevaju snagu i daju sigurnost na tek započetom putu svećeništva.

Prorok Izaija - ili netko od njegovih učenika - zapisao ih je u 43. poglavlju Knjige proroka Izaije, u tzv. Drugoj Izaijinoj knjizi koju se naziva i knjigom utjehe. Tim riječima prorok Izaija tješi svoj izraelski narod koji je u sužanjstvu i u njemu budi nadu u bolju budućnost, u skoru slobodu.

 

A današnje Evanđelje nam opet donosi nekoliko Isusovih prispodoba o Kraljevstvu Božjem. Počima riječima: „Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi...“

Već nekoliko nedjelja slušamo Isusa kako u prispodobama govori o Kraljevstvu nebeskom. Cijeli svoj javni život, sve svoje govore u prispodobama, Isus je – prema Evanđelju sv. Mateja posvetio Kraljevstvu nebeskom. Svoju prvu, nastupnu propovijed  koju je održao u sinagogi u Nazaretu Isus je započeo riječima: „Ispunilo se vrijeme, približilo se Kraljevstvo Božije. Obratite se i vjerujte Evanđelju!“ Od tada, pa do kraja svog javnog djelovanja, do svoje smrti na križu, Isus se zauzima za vrednote Kraljevstva Božjega. Govori nam o njemu u prispodobama, jezikom koji su lako mogli razumjeti njegovi slušatelji onda, jezikom koji i mi danas možemo razumjeti.

 

U münchenskoj se Staroj pinakoteci nalazi slika Jana Bruegela „Luka i Kristova propovijed“. Bruegel je naslikao osebujni pejsaž luke smještajući u jedan dio slike lađe u čijoj se pozadini u dubini slike otkriva širina mora okrunjena neizmjernošću neba. Mnoštvo ljudi, kao i u današnjem Evanđelju, okupljenih u različite skupine smješteni su u prvi dio slike tako da se pogled promatrača kreće od tržnice na kojoj se prodaje bogati ulov, preko mnoštva sve do beskrajne širine mora i neba. Stručnjaci smatraju kako je Bruegel nacrtao pejzaš svijeta, zapravo cjelokupno čovječanstvo. Ali zašto se slika zove „Luka i Kristova propovijed“? Među mnoštvom ljudi i lađa, tek ako se pažljivo i strpljivo pretražuje slika, nazire se lik čovjeka, kojega je glava okrunjena svjetlošću, kako propovijeda mnoštvu oko njega okupljenom. To je Krist i nalazi se, kad se slika pažljivo odmjeri, u njezinom središtu, dakle u samom središtu svjetske pozornice. Premda malen i gotovo nevidljiv među drugim likovima, upravo on predstavlja temeljnu nit strukture ove slike. Isusova su leđa okrenuta beskrajnoj otvorenosti mora i neba, a njegova je svjetlost, pojava i riječ upućena mnoštvu koje se kreće lukom. Gledajući sliku iz točke promatrača jasno se vidi kako Isusov lik, kao i njegove riječi, mogu čuti samo malobrojni. Većina je ljudi na slici zaokupljena vlastitim poslovima, živi svojim životom i kao da se ne obazire i ne uzima ga ozbiljno.

 

Kako onda, tako i danas. Velika većina ljudi živi kao da Boga nema, kao da Kraljevstvo Božje uopće nije tu.

 

Teologija nas uči i tumači nam da je Kraljevstvo Božje već tu, počelo je Isusovim prvim dolaskom, ali se još nije ostvarilo u punini. Već je tu, po Isusu, po nama Isusovim učenicima, po onima - kako kaže Isus - koji su sjeme koje je palo na plodnu zemlju i donosi višestruk plod, po onima koji su našli blago skriveno na njivi, po onima koji tragaju i nalaze dragocjeni biser, koji više nizašto na svijetu ne bi prodali i mijenjali.

Što više i dosljednije Isusovi učenici žive i životom svjedoče Njegovu Radosnu vijest, to je Kraljevstvo Božje vidljivije u ovom našem svijetu.

Kraljevstvo nebesko ostvaruje se službom apostolskih nasljednika u redu prezbitera, službom svećenika, ali i nesebičnim služenjem svih vjernika. Apostol Petar u 1.-oj Petrovoj poslanici, pišući svim kršćanima, sve ohrabruje riječima:

Vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu;“  Na temelju ovih riječi II. Vatikanski sabor na poseban način ističe i naglašava suodgovornost svih krštenika, svih Isusovih učenika na širenju Božjeg Kraljevstva. Tako svećenici, apostolski nasljednici, na sebi vlastiti način, ali i svi krštenici, članovi kraljevskog svećenstva ponaosob, na sebi vlastiti način, sudjeluju u ostvarenju i izgradnji Kraljevstva Božjega već ovdje na zemlji.

 

Apostol Pavao nam danas – čuli smo to u drugom čitanju – poručuje:“Braćo, znamo da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani“ (Rim 8, 28).

 

Danas u zahvalnosti slavimo 40.-u obljetnicu misništva našega don Tonće. Zahvalni smo Bogu da ga je pozvao u red svećeništva i da - kako bi rekao apostol Pavao - „na dobro surađuje s njime“, ali zahvalni i don Tonći što svestrano surađuje s milosnim Božjim darovima. Zahvalni smo Bogu za mnogobrojne darove i talente kojima ga je obdario: za dar propovijedanja i dar pisanja u mnogobrojnim člancima u Crkvi na kamenu, kao i u stručnim člancima i knjigama koje je objavio, te za dar crtanja i slikanja. (Neke od njegovih slika vidjet ćemo kasnije). Zahvalni smo Bogu za generacije bogoslova i studenata koje je kao profesor odgajao i još uvijek odgaja. Zahvalni smo za svekoliko kraljevsko svećenstvo: za svih osamdesetak djelatnika Caritasa s kojima već gotovo dva desetljeća plodno surađuje, zahvalni za sve caritasove korisnike i štićenike, u raznoraznim ustanovama: od dječijeg vrtića sv. Josip, djeci koja nam danas tako lijepo pjevaju, preko Svete Obitelji, duhovno-obrazovnog centra Emaus, do doma za stare i nemoćne i hospicija u Čapljini, (da nabrojimo samo neke). Svi oni, zajedno s don Toćom, surađuju - kao jedna velika obitelj - na dobro jednih drugima, na djelotvornoj ljubavi-caritasu, živeći konkretno u svakidašnjici ideale Isusove Radosne vijesti.

 

Zahvaljujući toj suradnji i ovdje u ovome gradu, kao i na ovim prostorima, don Tonćo svojim svećeničkim i ljudskim nesebičnim angažmanom, svojim od Boga danim talentima - kamenčić po kamenčić - u mozaiku ove mjesne Crkve ostvaruje rast Kraljevstva Božjega.

 

Danas za don Tonću Bogu upućujemo molitvu riječima našeg zemljaka iz Drinovaca, hrvatskog pjesnika Antuna Branka Šimića:

„Bože,
koji si me do ovoga časa doveo nevidljiv,
vodi me i dalje koncu mojih želja...

Budi
nad mojom glavom moja pratilica zvijezda.“

 

A Bog odgovara riječima proroka Izaije: „Ne boj se, jer ja sam s tobom. Imenom sam te zazvao: ti si moj.“ Amen.

Don Ivica Komadina


 
2009 - 2017. © sva prava pridržana - Caritas Mostar