„Sve što činite neka bude u ljubavi“ 1 Kor 16,14 ###
napredno pretraživanje



#
#
 
Povijest
Caritas biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan utemeljio je dekretom od 17. kolovoza 1982. ondašnji mostarski biskup mons. Pavao Žanić. Za prvog ravnatelja imenovao je don Antu Tonću Komadinu koji je ujedno obavljao i dužnost direktora Papinskih misijskih djela. Zbog ograničene i sputane mogućnosti djelovanja Crkve u komunističko vrijeme aktivnosti Biskupijskog Caritasa Mostar i PMD-a bile su usmjerene na prikupljanje i slanje pomoći našim misionarima, odnosno njihovim vjernicima u misijskim zemljama Afrike. U to vrijeme pomagalo se i pojedinim župama ondašnje Skopsko-prizrenske biskupije i naravno potrebnima na području Hercegovine. Dužnost ravnatelja Biskupijskoga Caritasa Mostar od 1984. do 1988. obavlja don Krešimir Puljić, a nakon njega biskup Žanić imenuje don Božu Golužu. Dvije godine poslije ravnatelj Caritasa postaje don Drago Bevanda, a već 1991. godine biskup Žanić imenuje don Andriju Iličića ravnateljem Biskupijskoga Caritasa Mostar. U listopadu iste godine započeo je rat u BiH. U ratno vrijeme sve aktivnosti centralnog ureda Biskupijskoga Caritasa u Mostaru svele su se na to kako pribaviti hranu, higijenske artikle, odjeću i obuću, kako tu karitativnu pomoć dovesti u Hercegovinu i kako je najpravednije podijeliti gladnome narodu. Uz brojne poteškoće i velike pogibelji, dopremanje hrane i svega ostaloga u Mostar ipak je bilo uspješno i zadovoljavajuće. U ljeto 1993. godine biskup Ratko, koji je u međuvremenu preuzeo upravu hercegovačkih biskupija, imenuje «privremeno» don Antu Luburića direktorom Caritasa, a u studenom iste godine don Krešimira Puljića. Novi se ravnatelj zdušno dao na posao oko pribavljanja i organiziranja karitativnih pošiljki kako bi što učinkovitije pomogao ljudima koji su bili u ratnim nevoljama. Rat je još uvijek bjesnio, a ljudske su nevolje bivale sve veće. Caritas je pomagao prognane i raseljene osobe u izbjegličkim kampovima, djecu siročad bez roditelja, pomagao je djeci i mladima u školovanju, skrbio je za starce i bolesne, nemoćne i usamljene. Don Krešimir Puljić je istodobno uspio udariti temelje Biskupijskom Caritasu u organizacijskom i strukturalnom smislu te pomoću novih oblika karitativnoga djelovanja otkriti novo lice Caritasa. Biskupijski je Caritas tijekom rata velikodušno pomogao bolnice i domove zdravlja brojnim pošiljkama lijekova, sanitetske i medicinske opreme, instrumenata, pomagala. Značajna je bila obnova škola i vrtića, te obnova ratom porušenih obiteljskih kuća. U proljeće 1994. godine započinju s radom socijalni projekti Caritasova ljekarna, Obiteljsko savjetovalište, Kućna njega starih i nemoćnih, Jelo na kotačima, a u godinama koje slijede uz financijsku pomoć inozemnih partnera, Caritas Mostar gradi i utemeljuje vlastite socijalne ustanove. Ideja o izgradnji dječjeg vrtića ostvarena je u prosincu 1996. kada je sagrađen i počeo s radom Caritasov vrtić Sveti Josip. Prva iskustva u radu s osobama s posebnim potrebama dobivaju svoj institucionalan oblik nastankom Centra za radno osposobljavanje osoba s razvojnim poteškoćama Nazaret, najprije u iznajmljenim prostorijama, a od travnja 1999. godine u vlastitoj zgradi. Istodobno nastaje Mirjam, prihvatilište za žene i djecu u nevolji. U ljeto 1999. godine biskup Ratko je imenovao don Antu Komadinu ravnateljem Biskupijskog Caritasa u Mostaru. Polaganjem kamena temeljca u lipnju 1996. godine započet je za Caritas vrlo značajan projekt Rehabilitacijski centar za teško hendikepiranu djecu Sveta Obitelj, koji je svečano blagoslovljen i otvoren 22. rujna 2001. godine. Izgradnja suvremenog socijalnog i upravnog centra Biskupijskog Caritasa u Mostaru započeta 1998. okončana je u jesen 2000. godine. Pored uredskih prostorija glavni sadržaj čine program kućne njege starih i nemoćnih Veronika, odjel za promicanje Župnog Caritasa, psihosocijalno savjetovalište te različiti edukacijski programi za mlade i volontere. U jesen 2001. započeo je s radom Dom za studentice Viktorija. 2006. je otvorena specijalna radionica Emanuel, još jedan projekt za osobe s razvojnim poteškoćama. 2007. je u Potocima na mjestu u ratu razorenog svećeničkog doma dovršena gradnja i otvorena Kuća susreta Emaus. Uz Božju pomoć u 2009. će u Mostaru Caritas započeti izgradnju hospicija, ustanove za terminalne bolesnike.

Ništa od onoga što je Caritas učinio i stvorio proteklih godina ne bi bilo moguće bez pomoći naših partnera i prijatelja iz inozemstva. Teško je naći riječi zahvalnosti za sve dobro što su ga putem našeg Caritasa učinili za ljude u nevolji, za sve što su darovali srcem i ljubavlju za bližnjega u potrebi. Zahvaljujemo svim bivšim i sadašnjim djelatnicima i dragovoljcima Caritasa za njihov nesebični i požrtvovni rad.






 
2009 - 2017. © sva prava pridržana - Caritas Mostar